Rođena sam u Splitu,
pored mora koje, premda je veliko i moćno, suradljivo (gotovo konfluentno)
mijenja boju usklađujući se s nebom, a ljudi su uvijek u pravu, izgovaraju
apsolutne istine (naročito o drugima), vole kontrolu i ne trpe razlikovanje.
Studiranje
psihologije u Zagrebu donijelo mi je veću nevidljivost i mogućnost življenja u
skladu sa sobom. Dvogodišnja postdiplomska edukacija u SAD-u proširila mi je
stručne, socijalne i kulturne vidike.
Nešto manje od 20 godina posla školskog psihologa u II. gimnaziji naučilo me mnogo o ljudima i životu i natjeralo na daljnje učenje, jer se pokazalo da ono što znam nije lako primjenjivo u praksi i radu s pojedincima. Tadašnja edukacija iz Behaviour terapije dala mi je korisne alate, nedostajalo mi je razumijevanje ljudi „iznutra“. Susret s Gestaltom pokazao mi je tu treću dimenziju, ali i pravo na subjektivnu istinu i razlikovanje od drugih, pravo na osobni izbor, mogućnost da budem plava i kad je nebo olovno ili siva i teška kad je nebo žarko. Pokazao mi je put do sebe kroz sve slojeve luka. Svoju (ipak) kapulu počela sam ljuštiti 1981. i to još uvijek radim.
Kako u Gestaltu put do sebe ne isključuje put ka drugima, tako sam na tom svom putu bila aktivna u Hrvatskom psihološkom društvu, Savezu psihoterapijskih udruga Hrvatske, među osnivačima Društva gestalt i integrativnih terapeuta Hrvatske, prije toga među organizatorima prve cjelovite Gestalt edukacije u Hrvatskoj pod IGW-om, programski sam osmislila konferenciju Psihologija, mediji, etika, a podosta toga sam i pisala u knjigama, časopisima i govorila u medijima.
Takvu, sklonu aktivizmu, rat me učinio stručnjakom za stres, traumu i oporavak i priskrbio mi 4 godine radnog iskustva u nevladinom sektoru u Društvu za psihološku pomoć. Iz trogodišnjeg iskustva ravnanja srednjom školom naučila sam dvije stvari – da se može upravljati na dobrobit svih poštujući Gestalt principe i da upravljanje nije ono čime se želim baviti.
Dala sam svima otkaz i konačno stala na svoje noge 2000. godine. Otada imam i službeno svoju privatnu terapijsku praksu, surađujem s mnogima na NGO i GO sceni, držim seminare diljem domovine i šire, nastavu na poslijediplomskim studijima, timske i razvojne supervizije. Dvije aktivnosti su mi posebno drage i važne – vođenje edukacija iz Gestalt terapije (od 1999. pod okriljem IGW-a, a sada u Gestalt centru Homa – ukupno 8 grupa/generacija) i autorstvo i vođenje UNICEF-ovog programa Stop nasilju među djecom (kojim smo dosegli više od 300 škola i 150.000 učenika) jer omogućavaju proces promjene.
U ljuštenju moje kapule i otkrivanju sebe posebno mjesto su, naravno, imali i moj muž, djeca, a sad već i unuk.
Nešto manje od 20 godina posla školskog psihologa u II. gimnaziji naučilo me mnogo o ljudima i životu i natjeralo na daljnje učenje, jer se pokazalo da ono što znam nije lako primjenjivo u praksi i radu s pojedincima. Tadašnja edukacija iz Behaviour terapije dala mi je korisne alate, nedostajalo mi je razumijevanje ljudi „iznutra“. Susret s Gestaltom pokazao mi je tu treću dimenziju, ali i pravo na subjektivnu istinu i razlikovanje od drugih, pravo na osobni izbor, mogućnost da budem plava i kad je nebo olovno ili siva i teška kad je nebo žarko. Pokazao mi je put do sebe kroz sve slojeve luka. Svoju (ipak) kapulu počela sam ljuštiti 1981. i to još uvijek radim.
Kako u Gestaltu put do sebe ne isključuje put ka drugima, tako sam na tom svom putu bila aktivna u Hrvatskom psihološkom društvu, Savezu psihoterapijskih udruga Hrvatske, među osnivačima Društva gestalt i integrativnih terapeuta Hrvatske, prije toga među organizatorima prve cjelovite Gestalt edukacije u Hrvatskoj pod IGW-om, programski sam osmislila konferenciju Psihologija, mediji, etika, a podosta toga sam i pisala u knjigama, časopisima i govorila u medijima.
Takvu, sklonu aktivizmu, rat me učinio stručnjakom za stres, traumu i oporavak i priskrbio mi 4 godine radnog iskustva u nevladinom sektoru u Društvu za psihološku pomoć. Iz trogodišnjeg iskustva ravnanja srednjom školom naučila sam dvije stvari – da se može upravljati na dobrobit svih poštujući Gestalt principe i da upravljanje nije ono čime se želim baviti.
Dala sam svima otkaz i konačno stala na svoje noge 2000. godine. Otada imam i službeno svoju privatnu terapijsku praksu, surađujem s mnogima na NGO i GO sceni, držim seminare diljem domovine i šire, nastavu na poslijediplomskim studijima, timske i razvojne supervizije. Dvije aktivnosti su mi posebno drage i važne – vođenje edukacija iz Gestalt terapije (od 1999. pod okriljem IGW-a, a sada u Gestalt centru Homa – ukupno 8 grupa/generacija) i autorstvo i vođenje UNICEF-ovog programa Stop nasilju među djecom (kojim smo dosegli više od 300 škola i 150.000 učenika) jer omogućavaju proces promjene.
U ljuštenju moje kapule i otkrivanju sebe posebno mjesto su, naravno, imali i moj muž, djeca, a sad već i unuk.
