Rođena sam 1974. godine u Zagrebu. Iako sam bila odlična učenica nisam nikada imala nikakve posebne talente, a silno sam htjela pronaći nešto što me jako zanima i dobro mi ide, da baš osjetim da imam talent za to nešto.
S gestalt pristupom prvi sam se put susrela u srednjoj školi, na satu psihologije. Radili smo neverbalnu vježbu kontakta u paru. Zadatak je bio da se sretnemo na komadu papira svatko sa svojom bojicom. To iskustvo mi je bilo vrlo upečatljivo, sama vježba dok je trajala i kako se tako puno može reći bez riječi, samo bojicom. Kasnije kada je profesorica pitala ulazimo li mi i inače u životu tako u kontakt s drugima bila sam zapanjena kako se kroz tu kratku vježbu može dobiti toliko puno uvida.
Znala sam da ako se hoću baviti time trebam ići na studij psihologije. To sam i učinila. A studij je bio poprilično razočaranje. Suhoparno, znanstveno, kognitivno, nigdje nema živog čovjeka, nigdje nema ovakvih uvida.
Nakon što sam završila studij počela sam raditi u organizacijskoj psihologiji. Prvo kao konzultantica, a zatim i kao voditeljica ljudskih potencijala. Paralelno s poslom upisala sam edukaciju iz gestalt psihoterapije. Tu sam napokon bila kod kuće. Ljudi su govorili jezikom koji razumijem, sustav vrijednosti nam se poklapao, bilo je puno uvida.
Rad u organizacijama me naučio puno o poslovanju, organiziranju posla, razvoju, no nije me zadovoljavao jer je moj sustav vrijednosti bio više humanistički, a manje poslovni. Pokušaji pomirenja ta dva svijeta su me sve više i više iscrpljivali. Sve sam više i više razmišljala da se posvetim gestaltu potpuno, da riskiram i pokušam otići u privatnike. Usred tih razmišljanja sam se udala, ostala trudna i rodila svoju prvu kćerkicu, Melitu. Nakon što mi je završio porodiljni, nisam se više vratila u organizacijsku psihologiju, nego sam na opće zgražanje okoline otvorila privatnu praksu koju imam i danas. Bavim se radom s odraslima, kroz individualnu i grupnu psihoterapiju. Također ponekad smislim neki seminar za stručnjake. Uvijek o nečemu što mene jako zanima ili jako muči.
U međuvremenu sam postala mama još jednoj djevojčici, Mirti.
Pronašla sam jedan svoj talent i ljubav – gestalt psihoterapiju. Sretna sam što sam dio Gestalt centra Homa :)
S gestalt pristupom prvi sam se put susrela u srednjoj školi, na satu psihologije. Radili smo neverbalnu vježbu kontakta u paru. Zadatak je bio da se sretnemo na komadu papira svatko sa svojom bojicom. To iskustvo mi je bilo vrlo upečatljivo, sama vježba dok je trajala i kako se tako puno može reći bez riječi, samo bojicom. Kasnije kada je profesorica pitala ulazimo li mi i inače u životu tako u kontakt s drugima bila sam zapanjena kako se kroz tu kratku vježbu može dobiti toliko puno uvida.
Znala sam da ako se hoću baviti time trebam ići na studij psihologije. To sam i učinila. A studij je bio poprilično razočaranje. Suhoparno, znanstveno, kognitivno, nigdje nema živog čovjeka, nigdje nema ovakvih uvida.
Nakon što sam završila studij počela sam raditi u organizacijskoj psihologiji. Prvo kao konzultantica, a zatim i kao voditeljica ljudskih potencijala. Paralelno s poslom upisala sam edukaciju iz gestalt psihoterapije. Tu sam napokon bila kod kuće. Ljudi su govorili jezikom koji razumijem, sustav vrijednosti nam se poklapao, bilo je puno uvida.
Rad u organizacijama me naučio puno o poslovanju, organiziranju posla, razvoju, no nije me zadovoljavao jer je moj sustav vrijednosti bio više humanistički, a manje poslovni. Pokušaji pomirenja ta dva svijeta su me sve više i više iscrpljivali. Sve sam više i više razmišljala da se posvetim gestaltu potpuno, da riskiram i pokušam otići u privatnike. Usred tih razmišljanja sam se udala, ostala trudna i rodila svoju prvu kćerkicu, Melitu. Nakon što mi je završio porodiljni, nisam se više vratila u organizacijsku psihologiju, nego sam na opće zgražanje okoline otvorila privatnu praksu koju imam i danas. Bavim se radom s odraslima, kroz individualnu i grupnu psihoterapiju. Također ponekad smislim neki seminar za stručnjake. Uvijek o nečemu što mene jako zanima ili jako muči.
U međuvremenu sam postala mama još jednoj djevojčici, Mirti.
Pronašla sam jedan svoj talent i ljubav – gestalt psihoterapiju. Sretna sam što sam dio Gestalt centra Homa :)
